Osedlacu vranca


svoga vilenoga


pa osinut' preko


polja zelenoga




Niz drumove rasplakane


da povratim sretne dane


svoga mladovanja



Sto mi rodnim gradom


prohujase kradom


i odose pjevajuci


za cergom cigana




Stici cu ih jedne


zore nasmijane


kad nad gorom javorovom


sunce grane




Tad cu vranca zauzdati


pa cu gorko zaplakati


vrisnut' do oblaka




Vratite se, dajte za jade mi


znajte, ostalo je srce zeljno


mladih djevojaka




Al' ko znade da mi


do njih pute kaze


uzalud ih godinama oci traze


uzalud se dusa sjeca djevojaka


i proljeca, jesen suze sprema




Vjetri zutom liscu


sapcu tuznu pricu


minula je divna mladost


povratka joj nema