U Somboru pedeset i neke


pamtim dobro, ko jucer se zbilo


sankama smo dosli sa salasa


ic' cemo na bunjevacko prelo




Poklade su, njive su pod snigom


a na prelu nebrojeno svita


svi mirisu na jabuke rane


i na ciste sobe podmazane



Tolko lipih cura i momaka


ja ne vidjeh nigdje u zivotu


sastali se da se provesele


da se vide i da se zagrle




Mrak se spusti, zavjesa se dize


na bini se zasijase zice


dosli su nam najmiliji gosti


tamburasi cak iz Subotice




Nema vise tu sta da se prica


u grlima svaka ric tad staje


jer najbolji tamburasi svita


bjese drustvo Tumbas Pere Haje




Zaigrase divojke i momci


u najlipsu nosnju obuceni


jos je lipse to kolo momacko


kad ga igra srce bunjevacko




Po ponoci svi smo jedno bili


dobro vino utrnilo svice


igralo se i pivalo tako


ko da niko nikad umrit' nece




A sa strane posidale nane


glede, paze, broje vise puta


kol'ko ih je doslo iz Lemesa


iz Bajmoka i iz Tavankuta




Zora svice, njive su pod snigom


a na prelu nebrojeno svita


svi mirisu na jabuke rane


i na ciste sobe podmazane




Sve dok bude salasa i Backe


sve dok pisma i tambura traje


najboljega tamburasa svita


bit ce ime Tumbas Pere Haje